Neven Ušumović - 7 mladih

Priče Nevena Ušumovića bitno su određene prostorom. U tri priče prostor se zapravo tematizira, glavni je lik. U „Oslobođenju“, parabola se finalizira provaljivanjem ruralnog i kolektivističkog kola u urbano i individualno – na gradski trg; u „Kronici preobrazbe…“ paralelizira se tranzicija placa s društvenom tranzicijom kroz tranzicijom zbrkanu svijest; dok se u „Gradu bez noći“ u simulacijskoj zbilji Pariza javlja prostorni džep u koji je, kao u pušionicu opijuma, izbjeglo južnoslavensko pleme tražeći vlastiti identitet u virtualnom okolišu. Pričama „Herbert i Ruana“ i „Sačinjenje“ intonacija je zacrtana specifičnim, dobro fundiranim prostorima i njihovom organskom vezom sa zbivanjem. Herbert i Ruana svoju ljubavnju vezu doživljavaju u asocijativno sočno (kut, kutnjak, Kutina) imenovanoj Kutnji, mjesto koje je tako opisano da ne zaslužuje ni ime, ni identitet, mjestu gdje svaka ljubavna veza mora završiti tragično. Slično, oniričnost „Sačinjenja“ bitno počiva na arhetipskom magijskom prostoru šume Hrastovača do koje nije lako stići i u kojoj padaju borove iglice.

U dvije ponajbolje priče prostori prošlosti vezani su za idilu, frustracija suvremenosti počiva na deteritorijalizaciji. Kod Prpoš-majstora to je prostorno-vremenska veza s Mađarskom i mladosti, dok se fabula u ciklusu „Ja-Oni“ temelji na prisilnoj migraciji. Sve fabule ciklusa počinju odlaskom nakon kojega slijede nomadske muke i nepravde. Nakon što su protagonisti jednom deteritorijalizirani i izbačeni iz prirodne orbite, jedina konstanta postaju odlasci. Od tada Ušumovićevi likovi postaju egzistencijalno osamljeni, život im postaje tek skicom života – fikcija.