Tomislav Zajec - Ulaz u Crnu kutiju

Čitav roman usredotočen je na negativni rad medija, na imperativ reklama i medijskog monitoringa koji živote nekolicine mladih ljudi zateže do pucanja. Kraj svake komunikacije zbio se gdje ga nitko nije očekivao: upravo u medijima.

Likovi su ovog romana kao likovi s televizijskih reklama: oni jednostavno nemaju dubine. Oni su samo i jedino slike. Dolaze niotkud i nikamo ne idu — gotovo su bez prošlosti i budućnosti. Žive u materijalnom svijetu prividnog obilja i do najpreciznijih su detalja izrežirani njihovi postupci, njihov izgled i njihova okolina. Njihova sjećanja sve više sliče reklamama, njihove refleksije fraze su kakve nailazimo na jumbo plakatima. Kad tome dodate ugovor o snimanju hrvatskog Big Brothera, takozvane Crne kutije, onda je medijski monitoring, nadzor nad njihovim životima, totalan, bolan i neizdrživ. Njihovi životi postaju velika beskrajna reklama, postaju nestvarni, postaju totalni simulakrumi. Došli smo i do tehničkog problema samog snimanja: Zajecove likove bez prestanka prati pomoćno osoblje noseći mikrofone i kamere.