Suzana Bosnić Majcenić - Tolba

Ovaj fragmentiran, noirovski roman karakterizira magični realizam, estetika ružnoće i zavodljiva igra riječima. Vještim pripovijedanjem autorica nas vodi kroz priču o mračnoj strani mediteranskog gradića okrenutog samom sebi i pogledu u domove i živote bližnjih. Poseban začin ovom lapidarnom, gustom, koncentriranom romanu autoričine su ilustracije osebujne Tolbe.

"Zovem se Nađ, skraćeno od Nađena. Pronašli su me u kutiji. Možda će me u jednom trenutku ugasiti. (...) Nakon tko zna koliko pokušaja da me poprave."

U Tolbi ulice nemaju imena, na kuće su zakačeni baloni, a mještani prihvaćaju i ono što bi se drugdje moglo činiti neprihvatljivim. U Ormar, kuću bez balona, neprestano dolaze stanari kojima je potrebna druga prilika. Između ostalih i pripovjedačica ove priče - Nađ. Priču o Tolbi i njenim stanovnicima Nađ "kroji" i "šiva" na svoj način, pa pripovijedajući priču o sebi, razlistava slojeve Tolbinih žitelja i svakodnevice, ne sluteći tajnu koja će joj biti otkrivena.

Mediteranski pejzaži puni mirisa i ljepote u kontrastu su s mračnim tajnama, čudnim navikama i općenito uvrnutim pojedincima i zajednicama Tolbe. David Lynch osjećao bi se ugodno u ovoj knjizi, a Boris Vian gospodski bi je pozdravio skidanjem šešira.