James Redfield - Tajna Shambhale (izdanje 2004.)

Pišući Celestinsko proročanstvo i Deseti uvid bio sam čvrsto uvjeren da se ljudska kultura razvija s pomoću nizova spoznaja o životu i duhovnosti, uvida koje je moguće opisati i dokumentirati. Sve što se događalo otada samo je produbilo to moje uvjerenje.
Postajemo svjesni jednog višeg duhovnog postupka koji u životu djeluje iza scene i pritom iza sebe ostavljamo materijalistički svjetonazor koji život svodi na preživljavanje, koji nedjeljnim vjerskim obvezama posvećuje upravo milostinju i koji se služi raznim igračkama i načinima zabavljanja kako bi odagnao istinski osjećaj strahopoštovanja zbog same činjenice postojanja i življenja.
Umjesto toga, želimo život ispunjen zagonetnim podudarnostima i iznenadnim plamsajima intuicije koji ukazuju na osobit put kojim ćemo se kretati tijekom ovog postojanja, na posve određeno traženje informacija i stručnoga znanja — kao da se neka smišljena sudbina svim sredstvima nastoji pojaviti. Takav je život nalik na nekakvu detektivsku priču u nama, a tragovi nas ubrzo počinju voditi naprijed, kroz nizove novih spoznaja.
Tako otkrivamo da nas očekuje stvarno iskustvo božanskoga u nama i, uspijemo li pronaći tu vezu, naš će se život prožeti još visim stupnjem jasnoće i intuitivnosti. Tada počinjemo dolaziti do vizija o svojoj sudbini, o određenoj misiji koju možemo ostvariti, pod uvjetom da se riješimo navika koje nam odvlače pozornost, da se prema drugima odnosimo u skladu s određenom etikom i da ostanemo vjerni svome srcu.