Ivan Aralica - Svetišni blud

U iskopinama poganskog svetišta kod ruševina grada Vrane pronalazi arheolog ploču na kojoj je oživio i progovorio uklesani lik Elijaba, koji pripovijeda o svome narodu, izumrlom prije više od dvije tisuće godina. Uz postojanje toga naroda vežu se brojne tajne, među kojima je najveća vezana uz činjenicu da su jedno božanstvo imenovali s četiri imena. Kip toga božanstva od davnina je bio među narodom, u polju, u skladu s prirodnim okolišem, dok ga veliki mag Kodolahar nije odlučio premjestiti u novo središte moći i bogatstva - grad, i izgraditi mu hram. Vješt zakonodavac, koji nezakonito pretvara u zakonito, a nećudoredno u ćudoredno, Kodolahar uvodi običaj općenja s hramskim bludnicama, koji u trenutku razbuktavanja teške epidemije proglašava ne samo dopuštenim, nego čak i obvezatnim činom. Ali duh pobune ne može zatrti, koliko god malo bilo onih dovoljno hrabrih da misle suprotno. Smještajući radnju ovoga romana u daleku, fikcionalnu prošlost izmišljenog naroda, autor vještim i uvjerljivim pripovijedanjem dočarava ljudske strasti - erotsku, strah od smrti, gladi i bolesti, pohlepu, te raspravlja o temeljnim etičkim i egzistencijalnim pitanjima.