Dražan Gunjača - Sedam dana samoće

"U svom novom romanu 'Sedam dana samoće' Dražan Gunjača ide putem utrtim romanom 'Laku noć, prijatelji', a to je put odstupanja od ratne tematike i posvajanja novih tematskih sklopova. Pri tom se Gunjača iskazuje kao autor izrazitog urbanog senzibiliteta obilježenog građansko-intelektualnim sastavnicama društvenog okolja kojemu i sam pripada. Oba su rečena romana u dobroj mjeri i generacijski obilježena... (...) Ta građansko-intelektualna, generacijska i urbana obilježja sveprisutna su i u ovom kratkom romanu, u kojemu Gunjača kroz sedmodnevni vremenski period prikazuje rasap i krah jednog muško-ženskog odnosa. (...) Ako je ljubav obilježje svekolikog bića, kako nam Gunjača pokazuje, onda njezin prestanak, nestajanje ima za posljedicu rastakanje bića, čovjeka kao takvog, bez obzira na spol, dob ili kakvu drugu biosociološku značajku. Stoga je najjednostavniji pokušaj definicije novog Gunjačinog romana da je to feministički roman napisan muškom rukom." (iz predgovora Srđe Orbanića) (GG)