Mate Dolenc - Pomrčina mora

Bio je starac, koji je sam u maloj motornoj barci ribario po arhipelagu i već dva mjeseca nije ulovio niti jednu ribu vrijednu spomena - čitavog vrućeg ljeta, ljeta bez kapi kiše, neprirodno toplog mora, kratke, ali za otok nezdrave najezde turista, ljeta El Nina. El Nino je proširio svoje krakove preko pola svijeta i kao usput začarao i mali otok i njegov arhipelag razasut po moru - susjedni, veći otok i nekoliko manjih, s Pupkom mora u sredini. Otoci su se kuhali u vrućoj morskoj juhi, ribe su pobjegle u hladnije dubine, u kužina-ma i konobama iza zatvorenih Škura znojili su se ljudi ubrzanog pulsa i povišenog tlaka, ili su, pak, tražili svježinu u hladu pinija, borova i grmova. Uglavnom bezuspješno; posvuda je bilo vruće, sve je kuhalo i pritiskalo, tako da bi se i bevanda u čaši začas zagrijala do nepitkosti pa je trebalo piti brzo i puno. Ponekom turistu bijele puti zavrtjelo se od toga u glavi. Dvojica su barkom otišla u ambulantu na kopno, a po jednog je došla bijela pasara - smrt. Sunce mu je zaustavilo ostarjelo srce. Vruća plinska kugla na sredini neba presjekla mu je žilu.
Bijela pasara je dolazila i po umrle otočane, jer na otoku nije bilo groblja. Vozila ih je svetom Nikoli na Muster, na Issu.
Ponekad bi se starcu pridružio dječak, mali Piacun, unuk jednih mještana. Doduše, nona i nono su mu to u zadnje vrijeme branili. Mislili su daje glupo tratiti vrijeme s nekim tko ne može ništa uloviti.