Stanko Bićanić - Pierre

Pierreovo inače uvijek vedro i nasmiješeno lice tog je jutra bilo tmurno i pomalo zabrinuto. Bio je svjestan da će morati donijeti odluku o nečemu o čemu je, zapravo, već dugo razmišljao. Živio je u veoma imućnoj obitelji koja je stjecala i s generacije na generaciju prebacivala basnoslovne novce i nekretnine. Pierre je od malih nogu imao dobru obuku o načinu kako se novac stvara, ali isto tako i kako bogatstvo sačuvati. Tu kućnu, poslovnu naobrazbu obogatio je završivši pravni fakultet na Harvardu u Americi, iako mu nije bio puno od koristi. Sva poduzeća njegova oca funkcionirala su po ustaljenom redoslijedu, što je njega ubijalo, ali pomoći nije bilo.
Blago je relativno lako steći, ali ga je teško sačuvati. Ta mu je krilatica, uz mnogo drugih, bila odavno usađena u glavu. Zato je Pierreovo lice bilo zabrinuto. Upustiti se u projekt o kojem je već dugo razmišljao ili živjeti sigurno i bezbrižno kao do svoje, sada već tridesete godine. Projekt o kojem je razmišljao bio je više nego megalomanski; graničio je s ludošću. Umjesto da, kao i obično, najprije ode u svoj ured, odlučio je otići u obližnji kafić koji su držali prijatelji njegovih pokojnih roditelja. Ušavši u lokal, zgodna, prelijepa Ana veselo ga je pozdravila:
- Dobro jutro, Pierre......