Mara Margaritoni - Paun

Toga jutra, 13. studenog 1924., Vicko odlazi iz korčulanske Smokvice raditi u Australiju i sljedećih 46 godina neće vidjeti majku, ženu Franu, a ni svoje četvero djece. Pisma predstavljaju trajni zalog njihova zavjeta i nade. Tako razdvojeni jedino što će ih vezati je žudnja za ponovnim susretom. U tih 50-ak godina koliko roman obuhvaća, isprepliću se sudbine nekoliko generacija iseljenika. Autorica u romanu, pišući o životu i sudbinama iseljeničkih obitelji u Australiji, ističe ljubav i žudnju za domom, obitelji, zavičajem, ali i rodnim otokom i korčulanskim ljepotama.