Ivan Grljušić - Pakleni turisti

«Začuo se glas mladoga fratra koji je objema rukama držao oltarski križ visoko u zraku, rekavši prije toga da će moliti za one koje opsjedaju, smetaju ili muče zlodusi, ili su se pak nastanili u
njima Čim se križ našao u zraku, začuo se jauk
i cvilež nekoliko redova ispred mene, a potom uz zaglušnu viku i kriku nastalo je trzanje i komešanje. Pet-šest ljudi (očito pripravnih, koji su bili u pratnji znajući što će se događati) snažno i grubo pridržavalo je osobu (muškarca?) koja je to izvodila, no mlatarala je njima kao da su dječaci od dvadesetak kilograma težine. Toliko bola je bilo u tim krikovima da je od prepasti na nekoliko časaka zamukla cijela crkva. Muške ruke čvrsto su je stezale, uspjevši ga donekle ukrotiti; nije više njima omlaćivao, samo se tijelo grčilo i trzalo kao da se svezano peče na žeravi, ili da trzajima izbjegava ubode oštrih predmeta: trnja, britava, noževa, očnjaka krvožednih
životinja, štipavaca, zmija ili još nečega strasnijega
Od početka glasovi su se smjenjivali, čas nalik
na muški a odmah poslije toga na ženski i tako
naizmjence. Uglavnom su bili neartikulirani, barem
ja nisam razumio nijedne riječi, a mnim da nijedna
hrvatska riječ nije ni izgovorena. Možda se radilo
o Talijanima