Ankica Tomić - Naročito ljeti

Lica koja smo ponijeli u sjećanjima, predmeti koje pamtimo, rečenice koje su nam izgovarali, prva selidba koja je činjena za naše, i uvijek samo za naše dobro; sve se to jednoga dana otjelovljuje u tekst. Prešućen, napisan, objavljen, nagrađivan. Priča o vlastitom životu posljednjih dvadesetak godina nametnula se kao dominantan pripovjedačkim model. I u trenutku kad su je i čitatelji, i kritičari, i stručna povjerenstva počeli doživljavati kao pomalo umornu damu, roman Naročito ljeti, zanimljivog gledišta i preciznog stila, potvrđuje da prava, zaslužena priča nikada ne može izaći iz literarne mode. Julijana Matanović Naročito ljeti je roman u kojemu se čitatelj može odmoriti od velikih priča i ozbiljnih sukoba. U njemu nema posljedica rata, surove tranzicijske zbilje, eksplicitnih ljubavnih odnosa, grotesknih kriminalaca ili karikaturalnih likova koji su napučili hrvatsku prozu u posljednjih petnaestak godina. Sav je ispleten od sitnica, kao fina čipka sjećanja i autentičnih slika jednog odrastanja na otoku. Bez jedinstvenog zapleta, sastavljen od malih pričica i anegdota u kojima gotovo da i nema klasičnoga sukoba, može nas podsjetiti na neku suvremenu verziju pastorale. Ali pastorale u koju čitatelj može u potpunosti povjerovati. Upravo zato može djelovati ljekovito. Zoran Ferić

Ankica Tomić (1972.) pati od osjećaja nostalgije, a ni sama ne zna za čim. Rođena je u Makarskoj, odrastala je u Boru, na Braču, u Stobreču, Drnišu i Siveriću, promijenila je tri osnovne škole i u svaku se teško uklopila, srednju školu upisala je stihijski, a studij kroatistike u Zagrebu, gdje i danas živi, završila je greškom, nadajući se da će jednog dana postati novinar.
Ali, kako već u životu biva, ne oblikuju nas planovi koje smo pažljivo kovali nego stihija i improvizacija... Tako je i Ankicu Tomić put doista odveo u novine, ali ne kao novinara. Nastavila se baviti jezikom i pisanim izražavanjem, radeći na tuđim tekstovima, dok nije izbrusila vlastiti stil.