Velibor Čolić - Mother funker (ljubavni roman s predumišljajem)

Uznemirujući i fascinantni „Mother Funker" je hipnotički roman, s mokrom, ljepljivom atmosferom, koji nas svo vrijeme vodi granicama između sna i košmara. Čitav jedan svijet straha, poezije i ponekad smijeha. Još jednom Velibor Čolić pokazuje da je pravi i važan autor.

Njegov roman "Mother funker", koji se kao i prijašnji naslov, "Kod Alberta", pojavljuje s uredničkim potpisom Ede Popovića, objavljen je premijerno u Parizu 2001. godine. Kao i u ostalim Čolićevim knjigama i ovdje se radi o teško jednoznačno žanrovski odredivoj prozi koja funkcionira kao nekakav književni mozaik, ovaj put naglašen snažnim tonovima jazza. Podnaslovljen kao ljubavni roman s predumišljajem, strukturiran u četiri prozne cjeline koje prate godišnja doba, smješten na relacijama Pariz-Budimpešta-Sarajevo-Beč i nadopunjen brojnim književnim referencama (Baudelaire, Verlaine, Rimbaud i dr.) "Mother funker" prije svega je roman sjajne atmosfere, odličnog ritma i prepoznatljivih likova luzera s kraja jedne epohe.

Hubert Selbie plaćeni je ubojica koji se kreće u košmaru između noćnih barova, prostitutke koju je volio, viskija i indikativnih jazz dionica koje prate ritam njegovog života i naručenih ubojstava koje izvršava hladno i bez puno pitanja. Njegove žrtve, pak, u roman donose posve drukčiji tip likova i njima pripadajućeg svijeta koji minimalistički, ali indikativno zrcali kraj jednog suludog stoljeća, sa svim dekadencijama koje se njemu mogu pripisati. Prva žrtva koju će Duval hladnokrvno i bez razmišljanja i tragova ukloniti po narudžbi u Budimpešti, antipatični je Rus, afganistanski veteran, biznismen mafijaškog tipa, odjeven u skupo Versaceovo odijelo, okružen kurvama i svim prepoznatljivim "statusnim simbolima".

Drugi je sumanuti i pijani general koji se iživljava negdje u bosanskim brdima 1993., u jeku rata i opsade Sarajeva, dakle na Balkanu koji je "Azija na tlu Europe", gdje se upravo tada odvija jedan od prljavih i krvavih ratova. Treći je osamdesetogodišnji preživjeli nacist koji živi u Francuskoj, a četvrti bivši esesovac iz jednog od nacističkih logora koji kao bogati liječnik živi u Beču. Na čelu zadnjeg od njih u trenutku smrti pojavit će se dva roga i Selbie će dobiti potvrdu kako je imao posla s vragom, odnosno vragovima.

Tako "posloženi" likovi njegovih žrtava, na neki "uvrnuti" i neeksplicitni način ukazuju na ludilo 20. stoljeća, njegove zločine, ratove i naplaćivanje kazne koje se ponekad ne može ostvariti drukčije nego novim zločinom. Glavni lik, na svojim pohodima kao plaćeni ubojica, kreće se prostorima i epizodama koje su uvijek nekako na rubovima stvarnog i iracionalnog, jednom nogom u snu i košmaru, pa i sporedni likovi, poput prostitutke Louchette ili neobičnog seropozitivnog mladića Bernarda Dorivala, funkcioniraju upravo tako, više kao kratkotrajna snoviđenja, nego realni likovi.

"Mother funker" Velibora Čolića roman je u kojem nije sve ispripovijedano i "servirano", već očekuje od čitatelja popunjavanje nekih "rupa" i svakako određeni stupanj angažmana. Priča je to u kojoj se izmjenjuju obrisi ljubavne priče, poetskih vizija, velikih zločina 20. stoljeća na tlu Europe, privatnih i javnih košmara i prije svega promašenih života i bezizlaznosti, pisan originalnim stilom i sinkopiranim ritmom.

Pesimizam koji se cijedi u potocima po jazz barovima i hotelskim sobama, i koji se čak i kod glavnog lika izražava indikativno "na jeziku egzila", popratni je sadržaj ove fragmentarne, snažne i originalne priče u kojoj je svatko na svoj način gubitnik i svatko na svoj način poražen. U svome vlastitom životu i globalnim koordinatama u koje je bačen.