Ivo Šperanda - Mjestance jedno puno draži - Sedam broj ljubavi (3.dio)

U jarko osvijetljenu hodniku odzvanjali su njegovi usamljeni koraci. Prošavši još jedna vrata, gotovo nevidljiva, ugođaj se promijeni. U polumračnom prostoru bilo je, ništa neobično, jezivo hladno, što ga podsjeti na rastanak s Acom. Je li razgovor u Bijelom jorgovanu uvod u propast njegove policijske karijere ili u propast voljene države? Zaustavi se pred čeličnom rešetkom koja dijeli tamnički od službeničkoga dijela. Opipavši kažiprstom, otključa vrata kabineta. Telefon u polumračnoj sobi uporno je zvonio. Praćen pogledima komunističkih prvaka s uljanih portreta na zidovima, od Karla Marxa do Ivice Račana i Stanka Stoj-čevića, ušeta se po perzijaneru. Od njih se jedino Tito, njegov vrhovni komandant, šepirio u zlatnom okviru.

Politika i njezine figure, istrage i istražitelji, gradovi i ljubavnici, putovanja (literarna i kartografska) po mapama i ulicama straha, strahovanja, neočekivanih zapleta i raspleta samo su nesigurne naznake o tragediji i trošnosti ljudskih života. Ukratko: roman Sedam broj ljubavi - izmiče očekivanom i odvodi čitatelja na mjesta s kojih i sada dopiru prigušeni glasovi onih koji su stradali u ime ljubavi, strasti i zabluda ili u ime profesionalne bezgrešnosti. Pariz, Derviš, ljubavnik partijskog sjaja, putovanje po sivoj tvari, koordinacija, zamjena riječi i imena - motivi su koji se razastiru u svijetu koji se i nas dotiče i oblikuje, a da mu ne jedanput i ne slutimo početak ili kraj.