Nura Bazdulj - Hubijar - Kad je bio juli

Nagradjeni epistolarni roman o Srebrenici 'Kad je bio juli', Nure Bazdulj-Hubijar, prica je o djecaku Mirzi koji pise pisma mrtvome ocu o dogadjajima iz 1995. u najnezasticenijoj 'zasticenoj zoni' suvremenoga svijeta. Pisma ocu, medjutim, lako citamo i kao bolno precizno pismo upuceno Svijetu, koje uvecava dojam o ljudskoj povijesti kao povijesti klanja. Ispod rutinski bezivotne i odvec hladne statistike genocida, autorica kreira svijet udaljen od nas, ali nimalo nam tudj, izazivajuci u nama emocije koje nas tiho ometaju kada se raspricaju Mirzina usta - iskrena, djetinja, nevina i valjda zato obavezujuca. Svijet u kojemu zivima valja zivjeti s mrtvima, u kojemu je ono sto je ostalo od zivota tek miris zguzvane odjece pobijenih, pokidana lutka, uveli jorgovan ili, jednostavno, puko sjecanje na njega. Upravo cudesna je u ovome, rekli bismo, metafizickom romanu sveprisutnost mrtvih, ali i snaga humanosti koja nadilazi poznate nam stereotipe o mrznji i oprostu, i kojoj je lako vjerovati.

Originalnim jezikom, svojevrsnim krizancem istocnobosanskoga idioma i pripovjedaceva privatnoga govora, ispisana je iznimna i dirljiva prica, lisena odioznosti i mitomanije. Bez ikakvog referentnog okvira, kratki roman 'Kad je bio juli' samosvojan je u izrazu, emancipiran od usporedbi, samostalan i inventivan glas literature kao odgovor na demone vremena i svijeta koje svjedoci. Primjer onoga najboljega u njoj - kada je ona stvarniji entitet od zivota, kada nepotkupljivo razotkriva zastrasujuce istine o svijetu i vremenu, kada se cita kao nesvakidasnja sugestija.