Josip Horvat, Nada Glad, Franjo Starčević - Oaza mira

Potpuno je - barem naizgled - paradoksalno daje bitne osobne, socijalne ili političke probleme u vrijeme rata i neposredno nakon njega gotovo uvijek moguće doživjeti kao načelno jednostavne, ali faktički neriješive egzistencijalne zadaće. To znači daje mnogo toga lakše razumijeti kada su životne prilike već do tw mjere radikalizirane kao u ratu. Daleko je teže, međutim, iznaći u takvoj situaciji moguće odgovore na najvažnija pitanja kao pretpostavke za poopćivo racionalno djelovanje. Za filozofijsku su analizu takva vremena zbog toga navodno samo ograničeno zanimljiva: ono bitno uvijek se odvija negdje drugdje, prije ili poslije rata, ni u privatnoj niti u javnoj, nego u tajnoj "sferi" - ono je stoga ne samo nespoznato već je, posebno za tradicionalni racionalni pristup, gotovo nespoznatljivo.
Pa ipak najnoviji ratni događaji paradigmatički pokazuju da su ta pitanja upravo ona koja, kao navodno pretpolitički bitna, pokušavamo uvesti u debatu u pozadini koje je najčešće nacionalistička retorika, koja je, u načelu, potencijalno i retorika mržnje. Tako se, na primjer, uvijek iznova događa da aktualno pitanje, nakon što su ubijene tisuće ljudi, ne bude pitanje o mogućnosti mira ili barem primirja, već ono o moralnim vrijednostima što ih je "naša" ili "suprotna" strana pokušala ostvariti (o realnim društvenim interesima u ovakvome trenutku jedva da se i razmišlja).