Milorad Stojević - Zaokret u pejzažu

Klasik hrvatskoga poetskoga moderniteta Milorad Stojević i novom knjigom stihova ironizira i persiflira konvencije neautentičnoga svijeta i njegova teksta. Na ruševinama njegovih potrošenih značenja, on će ozidati vlastiti, neautoritarni i vedro zaigrani horizont motrenja i pripadne mu svijesti. Od dekonstrukcije do rekonstrukcije, od ništenja do restauriranja njegov lirski subjekt u potrazi je za provjerljivijom i pouzdanijom perspektivom do koje se dolazi podrivanjem i obratom u gledanju, u osjećanju, u iskustvu.Nove autorove pjesme utoliko nam sugeriraju ironiju kao nekovrsni oblik nove duhovnosti, prostor čija zakrinkanost posljedično konkurira konvencionalnoj distribuciji iskustava i predodžbi.
Iluzije i opsjene zbilje u Stojevićevim stihovnim »zaokretima« dobivaju novo uspostavljene, dakako polemičke i jednako žilave, osporavatelje već viđenog, promovirajući novi pogled, ali i novi sadržaj svijeta teksta. Ma koliko autorov proizvodni svijet naizgled proizvoljno uzimao iz zadane ponude tzv. Smisla, njegov kreatorski pogon u stanju je dosegnuti iskustvo razlike i lirski potentnu distancu od uobičajene nomenklature, od nadziranoga i nadziratelja.