Fran Galović - Z mojih bregov

ZBIRKA Z MOJIH BREGOV
Vrhunac Galovićeva pjesničkog djelovanja jest nedovršeni kajkavski ciklus Z mojih bregov . Tu je ostvario lirsku zrelost i autentičan pjesnički svijet.

Galovićeva zbirka Z mojih bregov nastala je u podravskom, bilogorskom vinogradu u dva maha, 1913. i 1914. Naime, 1913. za ljetnih mjeseci, kao i prije tijekom školskih praznika, boravio je u rodnom Peterancu, a najviše u očevu vinogradu na brdu Širovice (obronci Bilogore) u blizini Koprivnice.Tijekom ljeta (lipanj-kolovoz) 1914. nastavio je u Širovici pisati kajkavske pjesme za nedovršenu zbirku koju je namjeravao objelodaniti u staroj kajkavskoj grafiji. Međutim, mobiliziran je početkom rata i kao pričuvni kadet domobran upućen iz Siska na srpsko bojište, gdje je i poginuo.

Zbirka se sastoji od četiri dijela, a svaki je odjeljak posvećen jednomu godišnjem dobu (Pramalet, Leto, Jesen, Zima). Prema pjesnikovim nacrtnim bilješkama zbirka bi, zajedno s posvetnom i zaključnom pjesmom, sadržala trideset pjesama, no Galović je uspio završiti samo dvadeset dvije. Za života nije objavio niti jednu kajkavsku pjesmu, već su u časopisu Savremenik (1917.) tiskana dva priloga iz te zbirke (Crn-bel LINK na pjesmu i Mesečina LINK na pjesmu), a tek jedanaest godina nakon pjesnikove smrti Miroslav Krleža je objelodanio cjelokupan ciklus u Književnoj republici (1925, br. 11/12).

Simboličan i konkretan poticaj modernom kajkavskom pjesništvu dao je Matoš. Galović je stvarni začetnik modernoga kajkavskoga pjesništva, no već na početku njegove obnove situirao ga je izvan njegove regionalne i dijalektalne usmjerenosti koristeći te elemente tek kao sredstvo za iskazivanje osobne drame sa svim onim stanjima koja donosi i iskazuje moderna literatura. «…Ali ta Galovićeva drama javlja se kao sinteza jednoga stanja koje podjednako pripada i njegovome pokoljenja i čitavome društvenome sloju koji u sutonu moderne i u predvečerje Prvoga svjetskog rata traži svoj izgubljeni smisao.» (Joža Skok)