Alen Galović - Vatra, kovačnica

U ovoj knjizi Galović nastavlja razrađivati poetiku koju je uglavnom naznačio u svojim prijašnjim knjigama poezije. Lirski glas se često nalazi negdje izvan same pjesme, pri čemu je istodobno zamjetna tendencija da bude uvučen u lirsko zbivanje. Galović ga isto tako nastoji uklopiti u pomno ocrtane lirske prizore i scene, ne bi li time njegov lirski opit poprimio određenu dinamiku, bez koje bi te pjesme vjerojatno izgubile na vitalnosti, a time i na određenoj lirskoj uvjerljivosti.
Značajnu komponentu njegove lirike svakako predstavlja i jedan zaseban metaforizacijski krak, kojega odlikuje raspoznatljiv mitološki naboj, što bi kod ovog autora značilo da jednako poseže za motivima iz antičke mitologije i suvremene pop-kulture. Srodni postupak Galović primjenjuje u neposredno proživljenim prizorima, onim osobnim i privatnim, te u promatranju izvanjskih pejzaža, koji mu se u stihovima, po svojoj snazi i neponovljivosti nadaju kao potka, odnosno određena lirska matrica za generiranje jedne posve privatne i vrlo čitke mitologije.