Branko Vasiljević - Tilt

Nakon Zida, svoje prve knjige stihova, mladi pjesnik Branko Vasiljević Tiltom hrabro zakoračuje u prostor iza njega – i odvojen, i povezan s prvom zbirkom – diskretno osvojen i uređen ekskluzivitet poezije tzv. jezične prakse.

Ipak, šire gledano, priklanja se i neoegzistencijalističkim poetskim strujanjima te, ispreplećući ženu i poeziju, stvarno i nestvarno, laž i ljubav, širi zarazu, rastapa mozak, poslužuje strah… Zapravo, ogoljuje i rastače život i njegove tvarnosti do neprepoznatljivosti. Štoviše, kako bi naglasio konačni rasap, odustajanje, odlazak, čak osam pjesama iz posljednjeg ciklusa Nestajanja naslovljuje nestajanje.

No, bez obzira na svojevrsno samovoljno izopćenje iz ovoga nihilističkog svijeta, nakon ove knjige tilt zasigurno više neće morati zvoniti kako bi upozorio na pjesnika Vasiljevića, jer si je on njome priskrbio novi i prepoznatljiviji identitet.