Slavica Kontarić Matutinović - Strankinja = La extranjera

Pjesma je zanat srca i ona dopire iz dubine dana i ispunjava nas sjećanjem na zemlju. Nakon zbirke «Vrijeme bez oblika» Slavica nam pruža vrijeme bez imena koje nam donosi neizrecive zvukove leta prvih lastavica, šum vjetra iznad vrelih voda kaosa, neshvatljivu komunikaciju sa zvijezdama i zeleni poljubac zemlje koji je sačuvala u srcu. Svježe i izvorne su Slavičine pjesme, u njima ljubav nikad nije shrvana, istrošena ili uništena ranjavanjem duha, suhim zaboravom srca. Pjesme su sazdane od svega nepokretnoga i onoga treperavog, od prirode sa čovjekom, od sokova s krvlju; poezija koja nije izbrisala korak iz materinjeg jezika, uspavankom usnulog u drugi jezik koji joj se otvorio kao pupoljak da bi širio staru tajnu mirisom svanuća, da bi nam otkrio bljesak krila u zraku zalazećeg sunca. Ima više, beskrajno više, u toj košarici čiste poezije žive djevojke iz Hrvatske, u koju su stale sve melankolične zemlje i koja također umije plamtiti u žaru i vrisku.