Dragan Vučetić - S druge na prvu obalu

U još jednoj zbirci pjesama u prozi kroz motive utemeljene u realnosti no gotovo metafizički oslikane (otočni zavičaj, djetinjstvo, tjelesnost, svakodnevica…), autor potvrđuje razloge zbog kojih svijetu trebaju pjesnici: izgovaranje neizgovorenoga, opisivanje neopisivoga, suočavanje s osnovama i potkama života. Pjesme u toj zbirci govore da je pjesnik cijeli život proživio otvorenih očiju pa u pjesmama zaključuje, zbraja i zaključava – veze, odnose, žudnje, vrijeme i prostor. Videći „… ono čega nema a moglo bi biti“.