Ivan Rogić Nehajev - Rapave kajde

U pjesme se, slagane u strogim jezično-stilskim dionicama i ritmičnom izmjenama, skrivanjem i otkrivanjem motiva, tema, pojmova i ideja bilježe i upisuju sintagmatska sjecišta dijakronijskih i sinkronijskih nizova: 'dur svetosti', 'svečani ukop straha', 'nagovijesti lijepih usta', 'fotonske spletke', 'doline kraljeva', 'uskrsli sveci', 'struje prvih toplina', 'vruci zelenog', 'lelujavost plavog', 'kraljevska škola šprinta'... Nerijetko se u knjizi upućuje na prigodnost, uvjete i prilike pisanja, priziva se kratkoročnost i dugovječnost koje se u neuhvatljivu kaleidoskopu vremena zrcale različito i nejednako, fragmentarno, ali ništa manje u namjeri i izvedbi potpuno i cjelovito. Naime, naznaka da su pjesme u knjizi nastale u razdoblju od 2012. do 2018. govori o dužini i vremenu njihova nastajanja, slaganja i preslagivanja, ali i o nužnosti, usmjerenosti koja o jednakosti i nejednakosti govori konceptualno, uravnoteženo i uznemirujuće, polemički. Možda je rečeno u nesuglasju s (ne slučajno) navedenom autorovom 'podrubnom bilješkom' na kraju rukopisa, koja nije samo numerički dodatak vlastitoj pjesničkoj mitologiji i gramatici stvaranja: 'U knjizi se nalazi 11x17 tekstova, ukupno 187 tekstova. Raspoređeni su u 11 ciklusa sukladno vremenu nastajanja. Stoga, osim dijakronijskog, nema drugog načela njihove razdiobe u knjizi