Nicanor Parra - Poezija je sve što se miče

Nicanor Parra (1913.) jedini je još uvijek aktivni pjesnik iz reda velikana hispanskoameričkog pjesništva XX. stoljeća. Od 1952., kad je objavio znamenitu knjigu „Antipoezije“, do danas dosljedno se bavi rastakanjem institucionalizirane čileanske pjesničke tradicije te cjelokupne hispanskoameričke. Iz toga stalnog razgovora sa suvremenicima proizašao je golem opus, visoko intertekstualan i konotativan, i stoga veoma težak kao prijevodni zadatak. Utjecaj takva pjesničnog izraza Nicanora Parre u hispanskoameričkoj književnosti, poeziji i prozi, zadnjih pedesetak godina je fundamentalan. Stoga smo odabirom najreprezentativnijih tekstova iz njegova opusa i stručnim komentarom prijevoda te samog pjesničkog izričaja upotpunili zasad manjkavu prisutnost Parrina djela u hrvatskoj prijevodnoj književnosti kao i u zainteresiranoj kulturnoj i akademskoj javnosti. Dosad postoje dva prijevoda izbora iz starijih zbiraka Parrine poezije iz pera Borisa Marune i Mirjane Polić Bobić. Međutim, od objave tih prijevoda do danas Parrin opus se značajno uvećao a on je primio sve najvažnije književne nagrade u hispanskom književnom svijetu, što je popratio komentarima u stihu i tako stvorio nekoliko novih i veoma cijenjenih knjiga poezije. U njima nalazimo najbolje književne ocjene stanja u hispanskoameričkoj književnosti i osobito odnosa književnog stvaralaštva i nesmiljenog diktata tržišta i velikih izdvačkih kuća, te transformacija književne kritike. S obzirom na to da je golem interes naše kulturne sredine za hispanskoameričku književnost, antologija Parrine poezije u prijevodu i s odgovarajućom uvodnom studijom jamačno će dodatno povećala čitateljsko zanimanje kulturne javnosti u Hrvatskoj.