Marija Čudina - Pjesme (Marija Čudina)

Trebalo je proći mnogo godina pa da se rukopisna ostavština Marije Čudine(1937 – 1986) i objavi. Prije ovih, prvih sabranih pjesama, objavljene su i dvije knjige proza: kratki roman Nevolje napisan još davne 1975. i rukopis Leonid Šejka, na kojem je autorica radila sve do svoje smrti.

S ovim sabranim pjesmama književno djelo Marije Čudine i konačno je zaokružilo te dostupno za potrebna nova kritička čitanja, ali i za razumijevanje njezinih mnogih drugih lirskih proza. Marija Čudina po mnogo čemu bila je posebna i jedinstvena, baš kao što su to i sve njezine knjige.

Tonči Petrasov Marović u samo je nekoliko rečenica izvrsno oslikao i autoricu i njezino cjelokupno stvaralaštvo: »Osamljenije osobe, teškoga života, tragičnije sudbine od njezine, malo sam u svom životu sreo. Ali, i to — treba u ovoj prilici naglasiti — da je Marija bila hrabar, tvrd i svojeglav čovjek. Živjela je bez zavaravanja. Tako je i pisala: ne zavaravajući ni sebe ni druge. Ne razvodnjavajući zdvojnost na koju ju je život osudio».

Pjesme su joj prevedene na engleski, nizozemski, mađarski, poljski i rumunjski jezik, a zastupljena je u gotovo svim antologijama suvremenoga hrvatskog pjesništva.