Jakša Fiamengo - Ovjera beskraja

Sve važno što je doživio i sve bitno što ima reći Jakša Fiamengo je pretvorio u pjesmu. Nikakvi intelektualni izazovi ni radne obveze nisu ga mogli udaljiti od isključivog i iskonskog izražavanja stihovima, kako onima namijenjenima ponajprije glasu, tako i onima upućenima pretežno kontemplaciji oka. Zapravo, i u vezanima i u slobodnim metrima, u tzv. primijenjenim i u intimno-ispovjednim lirskim emanacijama, uvijek je na djelu sinteza akustićkih i vizualnih svojstava, dapače ključan ulog mogućnosti govorenja i pjevanja. Dakle, Jakša Fiamengo je pjesnik organskog nadahnuća i organičkog poimanja svijeta, jedan je od onih koji pisanje shvaćaju kao ritmičku stilizaciju viđenoga i naslućenoga, željenoga i prihvaćenoga, dapače koji pisanje vraćaju melodioznom izgovoru i -poput trubadura - pratnji ili dopuni glazbe.