Ivan Marija Tomić - Čovjek od proljeća

Nova zbirka Ivana Marije Tomića Čovjek od proljeća uspjela se u velikoj mjeri odmaknuti od toliko puta viđene pjesničke prakse po kojoj se umnožavaju naslovi sadržajno vrlo slični. Pjesnik je, zašavši u neke meandre hrvatske poezije na prijelazu XIX. u XX. stoljeća, oslanjajući se na provjerena pjesnička dostignuća jednog Kranjčevića ili Sabića, Izidora Poljaka i Milana Pavelića, bez ikakve želje da bi bio njihovim oponašateljem, uspio iznjedriti vlastiti pjesnički izričaj, originalan i autohton, te se blagom arhaizacijom svojih stihova i čvršćom strukturom svojih pjesama u svojoj drugoj zbirci pokazati u poprilično novom i svježem ruhu.

U formalnom smislu Tomićeva nova lirika zaista počiva na čvrstim temeljima hrvatske moderne i hrvatske katoličke moderne, ali u sadržajnom smislu pjesnik je više zaokupljen temama općenito ljudskim, u rasponu od refleksivnih i egzistencijalnih, do ljubavnih i društveno angažiranih tema, s određenim ironično-sarkastičnim bodljama.