Marija Franičević-Jeličić - Odraz duše

Ova knjiga pjesama je himna lutanju za koje unaprijed znamo kako neće pronaći smisao postojanja, iako se putovanje nakon svakog kruga sužava prema centru i cilju lutanja, i svaki put je sve kraći put, a ustrajnost našeg nespoznavanja smisla rezultira pronalaskom sebe u centru svojih traženja. Putovanje je samoobmana kojom sakrivamo nemogućnost kontrole nad svojom čovječnošću, pa samo priznanjem nemoći otvaramo se prema spoznaji. Reći ću da samo oni koji su do nogu poraženi sanjaju o krilima i o letu.

Pjesnikinja iskazuje klicu nepovjerenja ustaljenoj tvrdnji kako čovjek samo srcem dobro vidi, nego uključuje razumski ogled bolne iskustvene priče prepuštene razbludnoj igri sudbine. No to što je razgolitila vlastiti smisao u posve osobnom rastu do sučeljavanja s Bogom, od krajnjeg strahopoštovanja do svakodnevne sumnje, dopušta Bogu da je pobijedi veličinom i da se sama u pokornosti preda do kraja. Ipak, ni u potpunoj predaji nikad ne zauzdamo sudbinske digresije i kušnje naše naravi. U biblijskom svijetu našeg djetinjstva sve je omeđeno nužnim granicama, odnosno mogućnostima koje narav pruža, ali istovremeno oslobođeno bilo kakvog iskustva pa se onom što je zaplakalo u našem djetinjstvu cijeli život vraćamo pružajući utjehu. I živimo drugi život sve dok bol ne otplače u nama.