Davor Mandić - Mostovi

Pjesnički debi Davora Mandića doima se kao postorgijastično osvrtanje na pjesničke tendencije u našem stihu koje smo prepoznavali, i još uvijek prepoznajemo, kao model iskustva jezika. 

Na zasadama starih poetskih strategija, mladi nam autor nudi i vrlo uspjele vlastite aplikacije. Mnogomotivski smislovi sudaraju se u fragmentariziranom stihu manje na ravni zvukovnih a više u semantičko-asocijativnim bujnostima teksta. Prostor se pjesme konkretizira te na predmetnotematskom planu utišava bučni motor slika u neprestanom rađanju i preobražavanju, približavajući se konkretnim predmetima i prostornim koordinatama. 

Mandićeve pjesme prolaze put "konkretnog", ali ne odolijevaju ni izazovu stranputica, zavirivanju u imaginarne procjepe koji daju oduška zadanome, opredmećenome, te nude drukčiju perspektivu - pogled s okularom ili konkavnim lećama koji "love" neki zapostavljeni, tihi detalj makar u njegovu izobličenom vidu. "U Mostovima" se važu i propituju kako mogućnosti jezika uopće, tako i intermedijalni susreti filma i jezika, glazbe i jezika, slike i jezika. Već na početku, riječ je o zrelom i artikuliranome pjevanju. Većem od pukog obećanja. (Ervin Jahić)

Davor Mandić rođen je 1976. godine u Puli. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Dosad objavljivao u časopisima Re, Forum i Poezija. Živi i radi u Zagrebu.