Bogdan Arnautović - Meridijan vinograda

Poetska mudrost u nevidljivom meridijanu vinograda jednostavnost je bivanja čovjeka i prirode opčinjena prilagodbom

„Kad čovjek dođe vinogradu u goste, ovaj mu učini / milost i na hirovit ga način zadrži zauvijek.“ (Mala povijest grožđa)

Sudbonosna privrženost vinu u knjizi Bogdana Arnautovića Meridijan vinograda otkriva slojevitu prilagodbu poetski čistoj ljudskosti koja je dijalektika svjetlosti i sjena i misteriozna srodnost boja, mirisa i zvukova. U tom afektivnom prostoru u srcu stvari stih je kretanje koje inicira maštu što permanentno animira sva čula, osmislivši ravnotežu osjećajnih rezonanci. I onda se zbiva život u stihu i egzistira kao što egzistira kamen, voda, vjetar ili ljubav: „U jedan proljetni polumrak u kojem je / Voda, da se ne ozlijedi, preskočila Kamen / pošao sam tražiti bjelinu. Tanki sloj bjeline / s kojeg se lako otisnuti u visinu.“ (Saonice)