Slavko Jendričko - Magijsko zatvaranje krugova

Nova knjiga poezije Slavka Jendrička naslovom "Magijsko zatvaranje krugova" najavljuje okončanje pjesničkog projekta-trilogije iz godine 2017., započetog "Strieglovim hologramima", a nastavljenog "Crnim krugovima". Dok se u prvoj prepoznatljivim minimalističkim izrazom bavio izrazito sisačkim motivima reflektiranima na uskopojasno odabrane intimističke teme kroz prizmu Strieglovih akvarela, u drugoj je ispisao gusto neoegzistencijalističko lirsko i lirskoprozaično tkanje veće društvene kritičnosti i kako je Franjo Nagulov pronicljivo zamijetio, znatniju osjetljivost za „psihofizičku činjenicu neupitnog nestajanja.“

Ovom dojmljivom i po mnogočemu znakovitom knjigom Slavko Jendričko dao je svoj pjesnički obol literaturi o starenju i okonča(va)nju svega; izmaknemo li se čitanju u biografskom ključu (jer Slavko će sigurno još pisati i objavljivati), reći ćemo da je riječ o iskustvu starenja subjekta, koji je napokon pronašao sebe, da bi se odmah potom suočio s neumitnim krajem – krajem snova, krajem opusa i krajem života. Tri kraja ukrižala su se u jednom, spetljala u teško razmrsivi čvor, kao autor, subjekt i tekst. Krugovi se doista magijski zatvaraju, ali nam se čini da su koncentrični, i da se šire. Kao nakon rimskog novčića bačenog u Kupu sa Staroga mosta nedaleko Galerije Striegl i posrnule Željezare. Imamo ih vidjeti kao lice i naličje toga udvojenog sisačkog subjekta, novčić koji stari majstor povremeno snažno baci u zrak, pa kako slučaj odredi da se okrenu. I tako naizmjence teku kroz pjesme ove i nekoliko prethodnih zbirki.