Zorica Radaković - Žene, muškarci, psi

Prije dvije godine, uoči snimanja emisije "Poezija na glas" u kojem će biti prezentiran ciklus "Kako postići, kako izbjeći" urednik - g. Danijel Dragojević me zamolio da objasnim kako i zastoje došlo do velike poetičke promjene u tim tekstovima u odnosu na prethodne pjesme. Tako sam napravila auto-kritičarski uvod u ciklus koji je baza ove knjige, a koji ću proširiti pokojom rečenicom za ovaj predgovor.
Kada mi je 1999. objavljena knjiga "Eto muha", kratko me nosio osjećaj ispunjenja nad rezultatom (četverogodišnjeg) rada koji je u sebi zrcalio pjesničku i živomu zrelost, no - uskoro je uslijedila rezignacija. Krize je bilo i prije, (valjda se svim pjesnicima događa da se pitaju: za koga pišem, da li me pravilno čitaju?, jesam li kao umjetnik i nadalje u duhu svog vremena?, ovisi li moja umjetnička relevantnost o društvenoj i političkoj angažiranosti?, itd.), ali ta me je ponukala na preispitivanje održivosti moje posvećenosti poeziji. Jer, ogromna količina vremena provedena u promišljanju, koncentraciji, pisanju, prepravljanju, usklađivanja i - ukratko - najminucioznijem radu na slakom stihu, odnosu medu stihovima, medu riječima, pjesme medu pjesmama, ciklusima itd. - otišla je u vjetar. Slabu recepciju sam doživjela kao umjetnički stečaj, bankrot smisla.