Valentina Filipović - Dubina zrcala

Kad god se okrenem, shvatim da će Dubina zrcala uvijek biti moja knjiga, na koju sam bila i ponosna i u strahu.
Prije četrnaest godina sam rekla svojima, da ću biti pisac. Objaviti knjigu, ali sve je otišlo ispod tepiha.  Spavala je ta ideja dosta dugo. Probudila se sasvim slučajno u prvom razredu srednje škole. Kada sam dobila bilježnicu i pisala pjesme. Bojala sam i uvijek ću se bojati reakcije drugih. Reakcije same sebe. Mnogi misle, da u svom životu nemam svjetla. Imam.
Moji prijatelji, moji roditelji i moje pisanje.