Boba Grljušić - Dodiri

U vječno tranzicijskom krajoliku i sada već gotovo konvencionalnoj bešćutnosti pitanje je opstanka težiti poeziji, težiti prema onomu što će nam oživiti dušu i dati joj utjehu.
Boba Grljušić je u potrazi za krhotinama koje rađaju impresijama artikuliranim u stih, a emocije su ona fina krhka građa od kojih je satkan. Ranjivost je otvara toplini, dodiru,
svjetlu, a različitost je vodi poniranju u tajnu kruga. Ali bez gorčine i izgubljenih iluzija. Autorica je otvorena za doživljaj, ljepotu, nijanse. Uživa u mrvicama, smije se svojoj vedrini. Treperi u iščekivanju. Ide u susret svijetu, osluškuje, razumije i kazuje. Suptilno nam kazuje pjesmu.