Tea Benčić Rimay - Danijel

Zbirka pjesama u prozi "Danijel", sadržava niz malih pjesničkih slika, što u gotovo stripovskom nizu portretiraju jednu fiktivnu osobu – Danijela. Prvotno se čini da je Daniel neki Kaspar Hauser koji otkriva svoju tragikomičnu svakodnevicu i sebe u njoj, te beskorisne okolnosti svog života, ili pak neki "Švejk", što se skriva i prikriva u vlastitim paradoksima, da bi mogao mirno živjeti na ovom svijetu. Ali tko god da taj (imaginarni) Danijel jest, živ je i dojmljiv, poput portreta, gotovo stvaran. 

Danijel je junak koji vodi svog autora, onako kako on hoće i gdje je njemu drago. Pažljivijim čitanjem malih, gotovo anegdotalnih fragmenata, uočava se dublje djelovanje pozadine onog što bi u svojoj srži mogao biti Danijel, odnosno njegova egzistencijalna bit. Njegova autorica, intelektualnom pjesničkom alkemijom uspjela je Danijela oblikovati u estetski izraz svih onih općih egzistencijalnih peripetija kojima podliježu svi ljudi, lirskim i dramatičnim, naoko presudnim, intimno prevažnima.

Prozno-pjesnički portret Danijela, njegove fiktivne osobnosti, bolje od bilo koje druge literarne forme pogađa bit osobnosti, njenu paradoksalnost. Čitajući prozno-pjesničke fragmente "Danijel" ulazimo u onu alkemijsku stvarnost koja se svodi na to da što pozornije i ustrajnije promatramo život (u ovom slučaju Danijelov) to bolje shvaćamo da stvarnost ne odgovara mišljenju koje svi imamo o njoj.