Josip Slavić - Bovan do bovana

Treća knjiga poezije pjesnika i slikara rodom iz Sućurja na Hvaru. Pisane melodioznom hvarskom čakavicom ("sućuranskin govorom"), pjesme, uglavnom dulje, nastoje svetinju uspomena i ponos jednog drevnoga života koji sve više nestaje - u eri prevlasti sredstava masovnih komunikacija - suprotstaviti promjenjivosti vremena i bezličnosti svakodnevice. Slavić pjeva o svemu onome što čini baštinu ovoga jadranskog škoja i maloga mjesta svoga rođenja. Evocira sjećanja na prepoznatljivu, dragu rutinu težačkih poslova i običaja, na brodice i ribare, vinograde i maslinike, sav onaj jedinstveni čar mediteranskog podneblja i njegovih ljudi, od kojega mu je satkano okruženje djetinjstva i mladosti, to mitsko ishodište umjetnikove inspiracije. Naročito su snažne reminiscencije na ratna stradanja, davna i nedavna, kao i piščevi autentični, toliko upečatljivo iskazani domovinski osjećaji.