Nada Grubišić - Bolesna ruža

U svojih je 96 numeriranih pjesama Nada Grubišić utkala svoje duboko životno, literarno i duhovno iskustvo, nižući pred nama osjećaje, strahove, tjeskobe i misli žene, čovjeka, svemirskog bića koje ponavlja mukotrpni put kozmogonije, rađanja svemira i njegova umiranja, doslovno simboliziranih u samome naslovu. Ruža je ta koja je simbol neprekidnog procesa stvaranja i razaranja, a umjetnik je taj koji je dužan ponoviti taj proces svojom alkemijom u postupcima što ih poznaje upravo na najbolji mogući način. Stoga ove pjesme doslovno kazuju o svemu što se tiče čovjeka: o božanskome, o moralu, o procesu nastajanja i nestajanja, o zaboravu (bitka i nebitka) koji predstavlja drugu stranu poliedra, o tranzitu duša, o nespasivosti ovoga svijeta (što implicira ujedno njegov neizbježan kraj), pa nam onda na kraju ostaje da se pitamo slijedi li nakon svega možda i neka apokatastaza, odnosno spasenje svega, nakon što se istroše ovi mogući svjetovi (doduše, to je neizrečeno, no ne znači da nije upitano).
(iz osvrta Milana Zagorca)