Mile Pešorda - Baščanska ploča, poema

Poema "Baščanska ploča" sastavljena od dvadeset i pet pjesama Mile Pešorde koju je ilustrirao Luka Petrač. U poemi se isprepliću literarne reminiscencije iz svjetske lirike i judeokršćanske tradicije s Baščanskom pločom kao narodnim simbolom, ali i simbolom zaštite, sigurnosti i slobode.

"U doba kada se sve upinjalo da satre i jezik, i rod, i tradiciju, i duh, i svetost korijena, i kršćanske vrjednote, Mile Pešorda grabi iz tisućstoljetne hrvatske riznice i ispisuje svoju Bašćansku ploču nastojeći dokučiti njezin "tajnopis" - kako ju je imenovao Franjo Rački - i smještaju kao zaseban ciklus u zbirku "Orfički fragmenti" (1987.).

Osamnaest godina poslije opet se vraća njezinoj tajnovitosti, dopunjuje svoj ciklus s "novih sedam pjesama te ju u Hrvatskom slovu 2006. objavljuje kao poemu za koju je dobio nagradu "Dubravko Horvatić".

Put je od prve objavljene verzije do ove koja se sada pojavljuje, usporede li se pomno stihovi, značio novo klesanje i brušenje stih po stih ne bi li se postigla što veća dojmljivost, ne bi li svaka pjesma zazvonila novom težinom, snagom i ljepotom. Pešorda nije samo dopisao sedam novih redaka na svojoj Bašćanskoj ploči on je brižljivo mijenjao određene stihove i riječi, poigravao se sa svojim pjesmama dajući im nova značenja, kadšto suprotna od onih o kojima govore stihovi njihove prve verzije.

To poigravanje riječima, njihovo premetanje i zamjenjivanje, dovođenje promjenom jedne riječi cijeloga pjesničkoga sloga u nov kontekst zapravo je novo očudenje, novo čitanje i novo ispitivanje dubinskih slojeva uklesanih redaka drevnoga natpisa.

Pešorda je tipičan pjesnik moderniteta, njegova otvorenost francuskom pjesničkom duhu, poimence Rimbaudu i Charu, osnažuje mu domovinsku sastavnicu. Istodobno nacionalan i univerzalan, koristeći brojne toponime hrvatske zemlje kao metonime nacionalnoga identiteta u prostoru i vremenu sjedne te univerzalne topose ljudske svijesti o patnji i prkosu, o prolaznosti i trajnosti, o zlu i dobru, o grijehu i iskupljenju s druge strane, Pešorda postiže konzistentnu i inspirativnu sintezu duha i riječi, hrvatske povijesti i suvremenosti, zajednice i pojedinca". (Iz pogovora : Božidar Petrač)