Slavko Mihalić - Akordeon

Tradicionalan i suvremen istodobno, Slako Mihalić, dobitnik brojnih književnih priznanja, i u ovoj svojoj -dvadesetoj!- zbirci poezije bogatstvom jezičnoga izraza i osebujnošću metaforike potvrđuje iznimnost svoga pjesničkog senzibiliteta i registra koji se, elastično poput akordeona, proteže od osluškivanja tmine do upiranja pogleda u čudesno svjetlucanje u noći. Autor suočava čitatelja sa slikama apsurda ovoga svijeta (("I nema odgovora na pitanje: čija to bijaše šala"), provodi kroz samoću i izgubljenost u pustoši postojanja ("Za stolom, sred oceana"), sučeljava sa zagonetnošću čovjeka i svijeta, ali otvara i slutnju onog spasonosnog, koje bi čovjeka trebalo izbaviti od zla i patnji - pa makar taj spas bio tek san, tlapnja - ili pak sam čin pisanja o čijoj neupitnoj vrednoti koja nadrasta besmisao svjedoči i sam autor svojim djelom.