Sonja Manojlović - A sa šest labradora na more putovat ću : izvedba po citatima

Nove pjesme Sonje Manojlović upućuju na imponirajući autoričin stvaralački zamah. Ona čas vjeruje u govor, čas ga unizuje, čas zastupa ideju o komunikaciji, čas je uvjerljivo opoziva. Njezin poetski svijet, dominantno oblikovan neprilagođenim i ćudljivim akterima i počesto iracionalno-snovitim zbiljama, osobito drži do stvarnosti koja je zatajiva, koja se tek naslućuje, koja još nije funkcionalizirana i upo­trebna. 

U katalogu različitih tematizacija subjektove osamljenosti u borbi za dah, ustvari nepristajanja na buku okolnosvjetskog poretka ispraznih značenja i vrijednosti, čini se najdominantnijim onaj koji se ne pokorava globalističkim ujednačenjima, koji izriče prijekor uvriježenim pravilima koja nas drže "na kratkom lancu". 

Manojlovićevoj je draža neizvjesnost nego izvjesnost dok­trina koje propisuju "uljudbeni hranidbeni lanac" i represivno, tobože ekologizirajući svijet - iz kulturne ili vojne sfere, svejedno - carine duh i dah u sumnjivoj apologetici nedopuštenog. Njezi­no, međutim, izvođenje po citatima ironizacijsko je navođenje na "krivi trag" metapoetičkog, jer autorica, krajnje konzekventno, Ijušti jezik od općih mjesta totalitarizma svakodnevlja. I "pad u dječji iracionalni iskaz" u naslovu utoliko je "pad u slobodan go­vor" preostale neuzapćene, nepodruštvljene poezije.