Romana Brolih - Svemir u prahu

Ova je knjiga savršeno skladan hibrid oblika i načina pisanja: od šansone do ludizma, od Slamniga do Arsena, od Ripleya do Hanibala... od standarda do idioma i idiolekata... i kao što "svatko u (svakom) gradu (pa bioto i Pariz), gradi grad u sebi" tako je i Romana Brolih napisala knjigu koja supostoji uz vidljive i aktivne struje nacionalne poezije, ali čiji unutarnji grad od riječi jamči ne samo ozbiljnost i stabilnost hibrida nego dokazuje njegovu prisutnost i utemeljenost u tradiciji za koju, ne razumjevajući apsolutno ništa, njezini čuvari tvrde da, baš izbacivanjem hibrida iz sebe, sebi osigurava kontinuitet. Nije kontinuitet sam po sebi loš, samo treba (u)vidjeti gdje ga ima a gdje ne.