Barbara i Franjo Friščić - Stazom duge

Šesta zajednička zbirka supružnikâ, umirovljenih prosvjetnih djelatnika. Barbarine pjesme, najčešće iskazane otvorenijim, nevezanim stihom, svjedoče nemire vlastite duše i zabrinutost za ljudske sudbine, potaknutu zrelim iskustvom i poznavanjem života i ljudi, pri čemu je njezin slavonski zavičaj uvijek negdje prisutan u postojanosti svoje ponosne ljepote. Franjine su pjesme, pak, redovito rimovane i svojevrstan su "kontrapunkt" zavičajnoga Zagorca, kojega je začarala dražesna ljepota rodnoga kraja (ali i hrvatske metropole), pa, osokoljen duhovno bogatim i sadržajnim životom, unatoč svijesti o mnogim teškoćama (ovdašnje) egzistencije, opjevava - u konačnici - istinsku radost sâmog postojanja, u kojemu ne želi sudjelovati sam, nego spokojno uživati udvoje. Od devetnaest uglazbljenih pjesama ovog pjesničkog para, u knjizi se, uz notne zapise, objavljuju tri.