Tonko Maroević, ur. - Riječi za jedan lapidarij : novije katalonsko pjesništvo

Pred nama je sažeta retrospektiva polstoljetne amplitude novijeg katalonskoga pjesništva. Za razliku od pjesnika iz razdoblja frankizma, obilježenih donekle hermetizmom ili motiviranih polemičkom tendencioznošću društvenoga angažmana, pjesnici stasali ili sazreli sedamdesetih godina otvoreni su širokoj lepezi raznovrsnih poetika i, nužno, pluralistički orijentiranih, čak s mogućnošću nomadskoga kretanja kroz razne tipologije te postupnoga mijenjanja estetskih polazišta. Iako je katalonska književnost, a poezija posebno, izrazito autonomna u odnosu na španjolsku, kastiljansku, tradicionalno je bila naglašena njezina ulančanost u latinsku, romansku matricu (s nostalgičnim pogledima prema francuskoj i talijanskoj razvojnoj liniji). Novija je poezija nastojala raskrstiti s tim utegom baštine - okrenuti se drugim paralelama i meridijanima. Mnoge su kulturalne "posudbe" i nastale iz potrebe da se odgovori novonastalim situacijama i aktualnim izazovima. Raznolikost primljenih modela prilagođena je zahtjevima različitih ekspresivnih registara i društvenih grupacija.