Nikola Kraljić - Oči modrog mora : pjesme iz ostavštine

Iako mu je prva knjiga pjesama "Vrime" (Dometi, Rijeka, 1972.) objavljena u 42-oj godini, nije pretjerano ustvrditi kako je život Nikole Kraljića obilježila poezija. Počeo je pisati još u gimnaziji, no objavljuje tek od 1964. u časopisima, kada su se već profilirali njegov autohtoni izraz i poetika. I od tada, gotovo do smrti 30. listopada 2015., nije prestao pisati, o čemu svjedoči i posljednja bilježnica iz njegove ostavštine u kojoj predzadnja pjesma nosi nadnevak "2015, julij".

Nikola Kraljič bio je doista plodan pjesnik: za života je objavio 36 izvornih zbirki poezije i poetske proze (od ukupno 42 knjige), posljednjih 12 u Nakladi LUKOM. Dapače, rekla bih da mu se smisao života u trećoj životnoj dobi, nakon što se oslobodio radnih obveza psihologa u riječkom centru za mlade, utjelovljavao upravo u pjevanju. Pjesme su mu bile svojevrstan dnevnik vlastitih osjećaja, doživljaja, susreta, promišljanja, bilješke o gotovo svemu što je mislio, spoznavao, sanjao, čemu se smijao, ljutio i blago ironizirao, što je volio, poštovao i čuvao te čemu se nadao. Rječju: sveobuhvatni intimni razgovori Kraljića - čovjeka sa samim sobom, povjereni papiru i - čitateljima! I baš zato što je iskreno progovarao iz sebe - pojedinca, Nikola Kraljić se svojim pjesmama doticao svih, dosezao je ono univerzalno, svima razumljivo i blisko, pa stoga ne čudi što je još za života stekao brojne poklonike svoje poezije.

Kraljićeva nenadana kratka bolest i brz odlazak naveli su me na pitanje što sadrži njegova ostavština? Ima li u njoj, unatoč brojnim objavljenim zbirkama, još neobjavljenih a pažnje vrijednih pjesama? Kraljić je, naime, velik dio pjesama napisao neposredno pisaćim strojem u svojoj radnoj sobi u Rijeci, ali što je s onima koje je zapisivao na brojne papiriće i u bilježnice, najčešće kada je boravio u rodnoj kuči u Omišu?

Mada će za sređivanje literarne ostavštine Nikole Kraljića trebati još podosta vremena i truda, u istraživanju koje sam provela ograničivši se na posljednje godine njegova stvaralaštva, od 2009. do 2015., pronašla sam 115 njegovih dosad neobjavljenih pjesama. Neke od tih pjesama skice su ili varijante ranije objavljenih pjesama, mnoge je autor jednostavno "zaboravio", previdio ili nije "dotjerao" kako je želio, a neke su jednostavno "otpale" u slaganju ranijih zbirki, ali sve su one, smatram, vrijedne ne samo kao dokumenti iz njegova opusa, nego imaju i svoju pjesničku "težinu". Zato sam ih objedinila u ovoj knjizi, poštujući pritom kronološku nit njihova nastanka, u vjeri da će nam i ova zbirka i opet pružiti intimno zadovoljstvo druženja s Kraljićevim stihovima, a time i s njime iako ga više nema među nama.