Ivan Marijanović - Nemir svemira : izabrane pjesme

Zbirka pjesama svećenika i nekadašnjeg provincijala Hrvatske salezijanske provincije Ivana Marijanovića (1951, Doljani, BiH) sadrži izbor iz prethodnih zbirka poezije (»Oče, razbij ploče«, »Gorući grm«, »Sedmi pečat«) kao i osamdeset novih pjesama smještenih u ciklus prema kojemu je i zbirka nazvana - »Nemir svemira«.

Nove Marijanovićeve pjesme također su, prema uhodanoj pjesničkoj putanji, podijeljene u zaokružene cjeline. Ciklus »Excelsior« donosi igru riječima, eksperimentiranje s funkcionalnošću stila u stihu (»Vježba u jeziku« posvećena bratiću Luki), »Preobraženje« ispituje granice čovjekove odlučnosti, na posredan način i Božjega strpljenja (vapijuća pjesma »Čitajući Bibliju«), dok »Nemir svemira«, zaokružujući trolist naslova, istražuje prostore neslućenoga u vječnosti.

Upečatljiv je novi ciklus »Duga nad Jadranom« s ranijim ciklusom »Apokalipsa zbilje« pred čitatelje »iznosi istinu o nama, o našem biću i korijenu«. Cjelina je posvećena svetim očevima koji su tijekom povijesti bili i ostali na poseban način povezani s hrvatskim vjernicima, od Ivana IV. u 7. stoljeću do papa naših dana, bl. Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. Pjesme dijela »Ex ponto interiore« napisane su još prije objave prve zbirke, a sada »traže svoje mjesto pod suncem«. Konačno, u završnom ciklusu »Postea (Iverje)« objavljeno je »iverje« dosadašnjih zbirka.

U svom poetskom izričaju Marijanović se hrva s brojnim aktualnim temama (primjerice »Generali«, radnička prava, ali i degradacija vjernika u pjesmama »Homo sapiens«, »Samomor«), kao i pitanjima bitka i smislenosti čovjekova zemaljskog hoda, posebno u danima teške bolesti (»Susret« i »Vapaj u bolesti«). Priziva tradiciju (»Starog stećka san«) i filozofski satirično piše o nevjernicima i agnosticima (»Ne-vjernik«). Cjelokupno, zbirka je presjek najboljih autorovih pjesama i dokaz njegova sazrijevanja, kao i rasta, posebno u jezično-stilskim finesama.