Blanka Ninčević - Na tvom dlanu

Kraj svake životne priče, a posebice one ljubavne, potiče prirodno čovjekovu potrebu da rekonstruira u frangmentima razbacano sjećanje kako bi ponovnim iščitavanjem, vlastitu sudbinu još jednom ne samo još jednom proživio, nego, razumijevajući je, zaokružio i završio. Riječ je zasigurno jedna od najboljih modusa u kojima se takva vrsta spoznaje ostvaruje. Imenujući ih, stvari, ljudi i događaji, poprimaju jasniji oblik, a iskazivač na taj način prirodno uspostavlja odnos spram prošlosti. Na tom tragu, pjesnikinja - debitantica, Blanka Ninčević riječima detektira, promišlja i konačno spoznaje prošlost jedne burne i nesretne ljubavne priče.

Iz tih je plemenitih pobuda nastao lirski dnevnik njezine ljubavi koji bez stida i straha, u čvrstoj kronologiji zbivanja i osjećaja, razobličuje složeni emocionalni odnos dvaju bića.

Uputivši se svjesno i odlučno u avanturu pisanja, ona je otvoreno i bez zadrške pred sobom, čitateljem i neimenovanim, a vječno prisutnim pokretačem njezine intimne drame, razlistala skalu ljudskih emocija rođenih u žestokom i burnom ljubavnom trajanju. Euforija novopronađene sreće, zaigranost i radost erotskih davanja i uzimanja, sumnja i nevjerica, očaj, tuga i bijes samo su neki od modusa u kojem se ono pojavljuje. Iako ova obimna knjiga poezije pati od početničkih grešaka: povremene eksplicitnosti, stilske nedotjeranosti i viška, ona imponira autoričinom uloženom energijom, poštenom nakanom, ljudskom snagom i hrabrošću. Pritom se njezina hrabrost ne iscrpljuje samo u razotkrivanju intimnih stanja koje je ponekad dovode na sam rub beznađa.

Inteligentno ispisujući kroniku ljubavnog umiranja kao osobno svođenje računa, kao oblik vlastitog izlječenja, lišena svake taštine, odvažno priznaje sva čuvstva koja ju prožimaju, što je odlika rijetkih. Kako iscjeljujuća moć pjesničke riječi buja, tako ona bez altruizma prečesto svojstvenog poetesama, sve smionije propituje glavne aktere svoje emocionalne drame i sve odlučnije prelazi put od zanosa do ruganja, od ljubavne poezije do satire.

Iskrena, odana i vjerna; tužna, gnjevna; plaha i nježna, racionalna i zanesena, gruba i cinična samo su neka od lica i naličja bogatog unutrašnjeg života jedne žene. To da je pritom, spremna i na autoironiju, samo je dodatno njezina kvaliteta. Obuzeta snažnom potrebom za pisanjem, nagonska i nesklona naknadnim intervencijama, stvorila je poetski ciklus koji obuhvaća 757 ljubavnih pjesama. U tom je energičnom i nepokolebljivom stvaralaštvu lako prepoznati, možda nesvjesnu, ali potpuno identičnu težnju koju je slavni Pablo Neruda izrekao u svojoj poeziji: "Ja bih htio sam sebe vidjeti: hoću da konačno znam kako se osjećam!"

Uvjerena sam da je taj nadasve pošteni i u svakom drugom smislu respektabilni put samospoznaje za nju bio beskrajno dragocjen.