Željka Mitrović Jurić - Moja rijeka suza

" Željka Mitrović-Jurić stradalnica, prognanica, naša istinska heroina, neposredni je svjedok zbivanja u Vukovaru 1991.g. Još je živa slika uplakane šestogodišnje djevojčice plavih očiju u "plavom kaputiću" koja je tog kobnoga 19. studenoga 1991.g. obišla svijet. Proživjela je i preživjela ratne strahote u razrušenom gradu i i zarobljeništvu. Provela je jedanaest godina u prognaničkom naselju u Zagrebu. Ostala je bez bezbrižnog djetinjstva, a djetinjstvo je "jedini život koji smo živjeli", (Amelie Nothomb) Usprkos svemu pronašla je snagu u sebi i počela pisati pjesme. Dosada je objavila dvije zbirke pjesama. Prva je znakovita naslova " Moja rijeka suza", 2003. i " Hrvatskim generalima", 2006.... Autorica iznosi snažne doživljaje iz svoga djetinjstva u razrušenom gradu. Umjesto barbika, lutkica i medvjedića, imala je svakodnevno gelere, čahure, slušala granate. (Igračke moga djetinjstva). Hrvatski branitelj Aleksandar Laba- Aco, pomagao je njoj i ostaloj djeci kako bi bar na trenutak manje osjećali rat. Njega su ubili pred njenim očima i bacili u ruševine. Kao u filmu strave i užasa detaljno iznosi što se dogodilo "onoga groznog dana 19.11.1991. ". (Pismo Aci)... Većina njenih pjesama motivirana je ratnim stradanjima nevinih ljudi, njenog grada i domovine. Stihovi su joj spontani, bitno joj je iznijeti doživljaje i osjećaje. Njene plave oči i danas, 24. godine kasnije, kriju duboku tugu, liju iste suzekoje je prolila napuštajući razrušeni i voljeni Vukovar." Jerko Barišić