Damir Grubić - Moja koža

potražite u knjižarama ili u knjižnicama.
Autorova druga knjiga, nastala izborom iz zaista brojnih poetskih tekstova, tj. stihova, međutim ne traži zalog u drevnom i poštovanom misteriju, nego zanimanjem prilazi bliže i otvorenije duhovno-faktičnim zgodama svijeta, putem vlastitih angažirano-moralističkih ocjena spektakla politike i društva, ili pak naklonih opaski o autoru dragoj Prirodi i Kulturi.

Lako je uočiti prvi značenjski grumen autorova idejno-tematskog registra (slika/privid) izgubljenog raja, koji se pak namiče i realizira u obliku faktičnog egzotičnog putovanja turističke naravi, ili pak duhovnom participacijom u sferama umjetničkog zaposjedanja i pripadne slobode putovanja (“Pingvin nas je zaboravio”; “Zastor je spušten”, tj. Rilke, Mondrian…).

Osvještavanjem mehanizma Privida i zavidnom intelektualnom znatiželjom D. Grubić, utopističkim, bijesnim, introspekcijskim i sretnim slikama, svakako sudjeluje u negativno-pozitivnim spektaklima svijeta, dakako i u suvremenoj hrvatskoj poeziji.