Zoran Kršul - Jutarnja tjelovježba

Poetički projekt ove, šeste zbirke stihova Zorana Kršula postavlja lirski subjekt u ulogu govornika s iskustvom, koji - upravo zbog toga iskustva - ne može a da ne pruža poduku iliti dijeli lekcije. Autor je, u stvari, usredotočen na propitkivanje temelja komunikacije, naročito njezina dijaloškog vida. Pjesme nude dijaloški okvir u kojemu se ostvaruje mogućnost najrazličitijih oblika ponavljanja, parafraziranja, ironiziranja, ili pak osporavanja. Simbolikom ptice označava se, na predmetnotematskoj razini, "poveznica" između zemlje i neba, s jedne strane, te duhovni svijet, mašta i čovjekova sanjarska osobnost, s druge. Kršulovi stihovi inzistiraju, svakako, na paradoksalnosti, a podrazumijevaju i razblažene nihilističke dosjetke o nepostojanosti i nevidljivosti, odsutnosti i zavaravajućoj naravi konkretnih očiglednosti.