Davor Špišić - Kuke za šunke

''Kad zbirka priča ima podnaslov «horor-priče», u slučaju Davora Špišića kao autora preporučujem da toj naznaci vjerujete sve do posljednje primisli o značenju pojma «horor». Ove priče nikako nisu za ljude sa slabim srcem, nisu ni za one puritanski nastrojene (jer u hororu seks, krv i smrt idu zajedno), nisu ni za one koji o našoj (nacionalnoj, državotvornoj) daljoj i bližoj prošlosti, ali i sadašnjosti, imaju uljepšano, politički korektno domoljubno mišljenje. Nisu te priče ni za one koji su u književnosti o sukobu dobra i zla navikli te dvije iskonski sukobljene primati u crno-bijelom obliku uz obvezatno očekivanje da dobro pobijedi. Pa, za koga su onda?
Srećom, dovoljno je vrsta ljudi koji nisu ukalupljeni u gorenavedene kategorije. Špišićeve priče lijepo će leći poklonicima uzbuđenja u čitanju i ljubiteljima žestoke dinamike u naraciji. Svidjet će se i onima koji vole krvavije krimiće, detektivsku literaturu, pa čak i znanstvenu fantastiku. Svima međutim treba unaprijed reći: prema Špišiću, Tarantino je amater!
Trinaest priča u ovoj zbirci (ha! Je li broj priča namjerno tako odabran?) raznorodne su po mnogo čemu: poziciji pripovjedača, identitetu i profilu žrtve ili žrtava, načinu manifestacije i otjelotvorenju zla, izboru oružja ili oruđa te tehnici počinjenja zločina, motivaciji počinitelja i još nekim detaljima. Zajedničko im je što pršte energijom, kretanjem, bježanjem, što u svima lipti krv i pucaju kosti, što su napete sve do točke na zadnjoj rečenici, ali zajedničko im je i ispreplitanje humora i jeze, groteske i strave.''

(objavljeno u Glasu Istre 03. srpnja 2004.)