Raymond Queneau - Zazie u metrou

- Najprije, ne dopuštam da mi tikate.
— Seronjo, uzvrati Gabriel jednostavno.
I podignu ruku kao da će sugovorniku opaliti ćušku. Ovaj se, pak, sam od sebe složi na tlo, ljudima pod noge. Silno poželi zaplakati. Dolazak vlaka na kolodvor sve to, nasreću, promijeni. Mirisna gomila usmjerava višestruke poglede prema putnicima koji počinju defilirati, najprije poslovni ljudi ubrzana koraka čija su jedina prtljaga aktovka u ruci i držanje onih koji znaju putovati bolje od ostalih.
Gabriel gleda u daljinu; njih dvije morale bi biti negdje na kraju, ženske su uvijek na kraju; ali ne, eto gdje mu se obraća neka šmrkavica:
- Ja sam Zazie, kladim se da si ti moj ujak Gabriel....